preskoči na sadržaj

Ekonomska škola Sisak

kalendar godišnjica

Uz 8. 03. - Međunarodni dan žena:

 

Louisa May Alcott: "Male žene" - najbolja preporuka za čitanje na Međunarodni dan (malih velikih) žena:

https://www.pinterest.com/pin/522839837975218464/

 

 

 

 

Sretan Vam Međunarodni dan žena uz žene koje su mijenjale svije(s)t:

 

 

https://www.nobelprize.org/

https://hr.wikipedia.org/wiki/Me%C4%91unarodni_dan_%C5%BEena

 

 

 

Koliko znate o nobelovcima, provjerite ovdje:

https://www.nobelprize.org/nobel_prizes/nobelquiz/index.html

 

 

 

 
 
 

126 godina od rođenja:

 

Tin Ujević (Vrgorac, 5. srpnja 1891. - Zagreb, 12. studenog 1955.), hrvatski pjesnik.

IGRAČKA VJETROVA

Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublazit neće gorki san.

Podaj se pijanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi poleti vihor lud.

Leti ko lišće što vir ga vije
za let si, dušo stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema kor'jena.

 

 

110 godina rođenja:

DRAGUTIN TADIJANOVIĆ

Tadijanović, Dragutin, hrvatski pjesnik (Rastušje, 4. XI. 1905 – Zagreb, 27. VI. 2007). U Zagrebu započeo studij šumarstva, ali se prebacio na studij književnosti i filozofije na Filozofskom fakultetu, gdje je i diplomirao 1937. Radio je kao korektor, nastavnik na Akademiji likovnih umjetnosti, u državnoj službi, te kao urednik u izdavaštvu. Bio je redoviti član JAZU (HAZU) od 1965. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1967. Uredio je mnogobrojna izdanja djela hrvatskih pisaca XIX. i XX. st. (V. Vidrić, J. Kozarac, S. S. Kranjčević, A. G. Matoš, J. Polić Kamov, I. G. Kovačić i dr.) te sastavio nekoliko antologija (Hrvatska moderna lirika, 1933., s O. Delorkom;Četrdesetorica: pregled mlade hrvatske lirike, 1955., s D. Cesarićem i Š. Vučetićem; Antologija hrvatskih pjesama u prozi, 1958., sa Z. Tomičićem). Bavio se i prevođenjem (V. Nezval, J. W. Goethe, J. Hölderlin, Novalis, H. Heine). U književnosti se javio 1922. pjesmom Tužna jesen uOmladini, pod pseudonimom Margan Tadeon. Pod svojim imenom objavljivao je od 1930. Opredijelio se za zavičajnu i intimnu tematiku. Tadijanovićeva lirika nije obilježena unutarpoetičkim skokovima u odabiru tema i motiva, lirski subjekt gotovo uvijek ima isti, nepromijenjen status, a takav je i jezično-stilski repertoar. Prva faza (1920–35; zbirke Lirika, 1931; Sunce nad oranicama, 1933) obilježena je izrazitom povezanošću s rodnim krajem, prirodom, sjećanjem na idilične dane djetinjstva (pjesme Visoka žuta žita, Žene pod orahom, Dugo u noć, u zimsku bijelu noć, Daleko su od mene oranice, Da sam ja učiteljica, Sunce nad oranicama). Došavši u Zagreb, ostao je mitski povezan s Rastušjem, pa njegovom lirikom prevladavaju osjećaji osamljenosti, otuđenosti, čežnja za mjestom pripadanja. Pjesme su pisane jednostavnim, jasnim jezikom, a ključni je lajtmotiv tema povratka. U drugoj fazi (1950–86; zbirke Pjesme, 1951; Blagdan žetve, 1956; Srebrne svirale, 1960; Prsten, 1963; Vezan za zemlju, 1974) bavi se antitetičkim pojmovima urbano – ruralno, europsko – zavičajno, prošlost – budućnost. Počinje propitivati i egzistencijalistička i ontološko-metafizička čovjekova stanja. Gubljenje veza s Rastušjem pokazuje se kao gubljenje kontakta sa smislom života, što rezultira čvršćom »gnoseološkom utemeljenosti« (T. Maroević) njegove poezije. Usmjerava se prema urbano-povijesnim i metapoetsko-intertekstualnim sadržajima pjesme (Prsten, Kad me više ne bude, Na grobu Georga Trakla, Ad honorem et gloriam, Ljudski vijek, Razgovor sa sjenom visoke planine, Sjeni Julija Klovića). Zbirka Prijateljstvo riječi (1981) označava raskid s idealiziranim karakterom ranije lirike, a Kruh svagdanji(1986) s rodnim Rastušjem. Svjestan iskustvene važnosti pjesama uopće, Tadijanović im daje notu autobiografičnosti, a istodobno ih, navođenjem mjesta i vremena nastanka pjesme, smješta u stvarni kontekst, potvrđujući time izrazitu poetsku samosvijest (More u meni, Oblak, Što li je s mojom pjesmom u Kini, Na stolu kruh, Grozd, Sve je već rečeno, U sjeni mrke krošnje, U smrt Antuna Šoljana, Pjesanca svetome Vlahi u Dubrovniku). Iako se znao okušati i u haikuu i u sonetima, u stilsko-izražajnom i stihotvornom smislu nastavljač je slobodnoga stiha (od Kamova, M. Krleže i A. B. Šimića), obilježenog odmjerenim, biranim figurama i jednostavnim leksikom. Ritmičnost se ostvaruje zvukovnom, leksičkom i sintaktičkom kombinatorikom, pri čem ponavljanja, izdvajanja i suprotstavljanja imaju odlučujuću ulogu, što pridonosi komunikativnosti njegove lirike. Stil mu je lapidaran, formiran pod utjecajem Biblije, Šimića, G. Leopardija i Hölderlina. Kritika je isticala i Tadijanovićevo oslanjanje na stihove narodnog metra (osmerce i deseterce), koji se nalaze u osnovici njegovih slobodnih stihova. Tadijanovićeva osobnost i stvaralaštvo svrstali su ga među najpopularnije autore hrvatske književnosti, o čem svjedoče mnogobrojna ponovljena izdanja njegovih knjiga u Hrvatskoj i prevođenje na dvadesetak svjetskih jezika.

(http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=60160)

 

 

Mjesec hrvatske knjige 2015.

Mjesec hrvatske knjige  |  15.10.2015. - 15.11.2015.  |  

2015. godina

Programski odbor Mjeseca hrvatske knjige 2015. na 2. je sjednici, održanoj 1. srpnja 2015. usvojio prijedloge da svečano otvaranje manifestacije bude u Novom Vinodolskom, a zatvaranje u Dugoj Resi. Narodna knjižnica i čitaonica Novi Vinodolski obilježava 170. obljetnicu kao i velike obljetnice Mažuranića: 210 godina rođenja Antuna Mažuranića, 170 godina rođenja Vladimira Mažuranića i 125 godina smrti Ivana Mažuranića.
Gradska knjižnica i čitaonica Duga Resa obilježava 90. obljetnicu vezano uz datum osnutka knjižnice 15. 11. 1925. godine.
Centralna je tema manifestacije vezana uz odluku Opće skupštine UN-a koja je 2015. godinu proglasila Međunarodnom godinom svjetlosti i tehnologija zasnovanih na svjetlu.

Ostali središnji programi:

23.10. cjelodnevni program u svim knjižnicama pod nazivom Upali lampicu i čitaj!
9.11. Gradska knjižnica i čitaonica Požega koja obilježava 170 godina od utemeljenja organizira stručni skup Narodne knjižnice u novim prostorima - spoj tradicije i suvremenosti
11. 11. Hrvatska knjižnica za slijepe obilježit će 50. obljetnicu osnutka
11. 11. obilježit će se Dan hrvatskih knjižnica 
tijekom Mjeseca hrvatske knjige održat će se i tradicionalni Nacionalni kviz za poticanje čitanja pod nazivomPutovanja do znanja sa završnom priredbom 12. 11. u 12,00 sati u Kinu Europa pod nazivom Alkemija svjetla = Iskra života
u ovogodišnje središnje programe uključit će se s gostovanjem stranih pisaca u Zagrebu i izvan njega, klub Booksa
Na Interliberu u okviru "Znanstvenog parka" organiziraju se kreativne radionice za djecu i mlade na temu poticanja čitanja popularne znanosti uz izložbu "Kadar za čitanje 2015." fotografskog natječaja na temu čitanja s Noći knjige 2015.
 

 (http://www.kgz.hr/default.aspx?id=12040)

Više o Međunarodnoj godini svjetlosti  pročitajte na stranicama: http://www.light2015.org/Home.html.

 

60 godina smrti: TIN UJEVIĆ

 

Ujević, Tin (Augustin), hrvatski književnik (Vrgorac, 5. VII. 1891 – Zagreb, 12. XI. 1955). Studirao je hrvatski jezik i književnost, klasičnu filologiju i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za studija se približio Matoševu književnom krugu, počeo objavljivati pjesme i kritike, ali se 1911. nakon oštre polemike razišao s Matošem. Napustio je i dotadašnja pravaška uvjerenja te se okrenuo jugoslavenskom integralizmu. S tih je pozicija nastupao u Beogradu 1912. pa je u Hrvatskoj uhićen i osuđen na desetogodišnji izgon. God. 1913. emigrirao je u Pariz, odakle je pjesme i članke slao hrvatskim časopisima pa mu je 1914. deset pjesma uvršteno u antologiju Hrvatska mlada lirika, a među mnogobrojnim političkim dopisima ističe se pomirljiv oproštajni članak Em smo Horvati u povodu Matoševe smrti. Nakon izbijanja rata priključio se političkim krugovima oko Jugoslavenskog odbora, ali je 1917. suradnja prekinuta, a Ujević ostao bez materijalnih sredstava i do 1919. živio u teškoj oskudici. Nakon povratka iz Pariza nakratko se zadržao u Zagrebu, odakle je otišao u Beograd, gdje je, s kraćim prekidima, ostao sve do 1929. i potpuno se integrirao u tamošnje književne i kulturne krugove. Ondje je objavio pjesničke zbirke Lelek sebra (1920) i Kolajna (1926), nastale u tzv. pariškoj fazi, najvjerojatnije 1916–19. U njima se profilirao kao pjesnik simbolističkog i esteticističkog usmjerenja, a odmak od Matoševe poetike najčešće se pripisivao utjecaju Ch. Baudelairea, P. Verlainea i A. Rimbauda. Zbirke su mu donijele književni ugled, ali se istodobno utvrdila i predodžba o njegovu nekonvencionalnom boemskom životnom stilu koji podrazumijeva materijalnu oskudicu i prekomjerno uživanje alkohola, a koja je postala neodvojiva od njegove pjesničke osobnosti. Od 1921. potpisivao se isključivo skraćenim oblikom imena (»Tin«). U različitim je časopisima 1920-ih objavio i niz pjesama koje formom (slobodni stih), stilom i kompozicijom označavaju otvaranje prema avangardističkim postupcima (simultanizam, asocijativni skokovi, eufonijske atrakcije) te će od tada različiti pjesnički rukopisi koegzistirati u njegovoj produkciji. Plodnu poetsku djelatnost pratio je i velik broj kritičkih i političkih napisa, a svoje tadašnje književne i svjetonazorske poglede iznio je u esejima Oroz pred Endimionom (1926) i Sumrak poezije(1929). Nakon odlaska iz Beograda živio je u Sarajevu 1930–37. U tom su mu razdoblju objavljene dvije zbirke pjesama koje pripadaju zreloj fazi stvaralaštva (Auto na korzu, 1932; Ojađeno zvono, 1933) i potvrđuju mu status jednoga od najvažnijih pjesnika toga razdoblja. Potom je tri godine proveo u Splitu, a od 1940. do smrti živio je u Zagrebu. God. 1938. objavio je knjige eseja Ljudi za vratima gostionice i Skalpel kaosa. Prvi put prihvatio je stalno radno mjesto u »glasilu hrvatskih namještenika« Pravica, a nakon uspostave NDH radio je kao prevoditelj u Ministarstvu vanjskih poslova. God. 1945–50. bilo mu je zabranjeno javno djelovanje pa mu je posljednja i najopsežnija izvorna zbirka pjesama Žedan kamen na studencu, pripremljena 1944., izišla tek 1954.

Premda iznimno plodan i svestran književnik koji je neprestano radio na vlastitom obrazovanju, ostao je upamćen, a najčešće i vrjednovan, prije svega po lirskom opusu. Objavio je pet lirskih zbirki, a velik broj pjesama ostao je do pojave Sabranih djela (1963–67) neobjavljen ili razasut po zbornicima, časopisima i dnevnom tisku. I nekoliko ciklusa pjesama u prozi ostalo je izvan zbirki. S obzirom na četrdesetogodišnje stvaralačko razdoblje, odlično poznavanje europske pjesničke tradicije te otvorenost prema različitim suvremenim književnim pojavama (esteticizam, simbolizam, avangarda, socijalna književnost) njegov je lirski opus periodično trpio određene, katkad i radikalne promjene. Započeo je u okvirima Matoševe poetike, a prva je faza obilježena akcenatsko-silabičkim stihom, strogim formama i pasatističkim motivima, nerijetko povezanima s temom ugrožene domovine i religioznom simbolikom. Zbirkama Lelek sebra i KolajnaUjevićeva je poezija stekla mnogobrojne i istaknute simpatizere, a poslijeratni književni povjesničari svrstali su ih na vrh poetskih dostignuća toga doba. Zbog velikoga broja pjesama tiskane su zasebno, iako su bile zamišljene kao jedinstveno djelo. Poetski diskurs te faze, formalno i dalje uređen akcenatsko-silabičkim stihom i tradicionalnom strofikom, iznimno kompleksna stila, usredotočen je na ljubavne i introspektivne sadržaje, ali je Kolajna dosljedno monotematski izvedena kao ljubavni kanconijer s mnoštvom intertekstualnih reminiscencija na europsku pjesničku tradiciju od trubadurske lirike do simbolizma, dok se u Leleku sebra potencira persona »ukletoga pjesnika« suprotstavljena masi (Maštovita noć). Za obje je zbirke karakteristična polarizacija materijalnoga svijeta i duhovnog iskustva koja završava u pesimističnom ozračju, a katkad i u potpunoj skepsi prema smislenosti egzistencije i povjerenju u onostrano (Duhovna klepsidra,Suvišni epitaf). Zrela faza obilježena je zbirkama Auto na korzu i Ojađeno zvono, u kojima su pjesme sa svim značajkama simbolističkoga rukopisa pomiješane s verlibrističkim kompozicijama u koje prodiru neortodoksno shvaćeni elementi ekspresionističke, futurističke, a potom i nadrealističke poetike pa kritika od tada govori o pluralnom i polifonom karakteru Ujevićeve poezije. Tridesetih godina pojavljuju se prvi put i tekstovi koji više ili manje izravno tematiziraju predodžbe o ljudskoj veličini i emancipaciji proletarijata (Visoki jablani, Čin sputanih ruku, Pogledi u praskozorju) te označavaju autorovo približavanje socijalističkim idejama, ali se u poetiziranim verzijama zadržava esteticizam iz rane faze ili se zamisli o bratstvu i jednakosti prožimaju kozmičkim spiritualizmom (Pobratimstvo lica u svemiru). Sa sve većim udjelom pjesama o društvenim pitanjima i određenim stupnjem angažmana raste i broj tekstova pisanih tzv. »oslobođenim stihom« (redcima različite duljine u prepoznatljivim strofičkim uzorcima). S obzirom na to da i posljednja zbirka okuplja tekstove od sredine 1920-ih a dijelom i one iz sljedećega desetljeća, Ujevićev se izraz nije bitno mijenjao. Uočljiva je tendencija da se, s jedne strane, sublimiraju i pozitivna i negativna individualna i svjetskopovijesna iskustva, dok se, s druge strane, Ujevićeva poezija otvara mnoštvenosti predmetnoga pola te otuda velik broj pjesama iz kasne faze opijeva različite fenomene i čovjekov odnos prema njima (Sklonidbe ruku, Ushiti cigarete, Legenda svijeća).

Usporedno s lirikom u stihu nastalo je i nekoliko opsežnih ciklusa pjesničke proze (Crteži s kavanskog mramora,Mamurne jamatve, Badnjaci) također u tradiciji francuskih modernista. U rasponu od feljtonistički zabilježene crtice do autobiografskoga lirskoga zapisa ili analitičkoga minieseja ti tekstovi proširuju spektar ionako bogata i generički raznovrsna Ujevićeva proznog izraza. Uz dvije knjige ukoričenih eseja napisao je velik broj kraćih tekstova na razmeđu publicistike, autobiografske proze i književne kritike. U nekoliko tekstova (Ispit savjesti, Mrsko ja, Fragmenat), slično kao i u svojim simultanističkim pjesmama, problematizira koncepciju jastva kao homogena subjekta. U mladosti stečenu erudiciju širio je ustrajnim interesom za istočnjačku, ponajviše indijsku, filozofiju, koju je smatrao nadopunom zapadnjačkom racionalizmu i scijentizmu pa je mnoge članke posvetio alternativnim smjerovima religiozne duhovnosti. U književnokritičkim spisima najviše je pozornosti posvetio francuskoj književnosti od Baudelairea do avangarde. Zbog egzistencijalnih potreba bavio se intenzivno i prevođenjem: prevodio je pjesnike koji su ostavili značajan trag u njegovoj poeziji (Baudelaire, Rimbaud, É. Verhaeren, W. Whitman), veći broj pjesama iz talijanske i kineske lirike, a okušao se i u nekoliko proznih prijevoda (M. Proust, J. Conrad, F. Schlegel).

Od pojave prvih zbirki do danas Ujević je predmet kontinuirana čitateljskog i kritičkog interesa, a prosudbu kako je posrijedi jedan od najzanimljivijih hrvatskih, ali i europskih pjesničkih opusa u XX. st., koju je donijela kritika prijeratnoga razdoblja (S. Šimić, R. Marinković), potvrđuju i književnopovijesne studije u posljednjoj trećini XX. st. (A. Stamać, V. Pavletić, D. Jelčić). Opće je mišljenje da je, premda kvalitativno neujednačen, njegov poetski opus pokušaj sinteze klasičnog i modernog u hrvatskoj književnosti, pri čemu bogatstvom i kompleksnošću poetskih svjetova s M. Krležom dijeli položaj na vrhu hrvatskoga modernističkoga kanona.

 

http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=63048

 

 

Tin Ujević:

POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRU

Ne boj se! nisi sam! ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ču i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.


Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje!
One u drugima žive
Mi smo svi prešli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.


Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.


I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
i sni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,
i sebični je pečat jedan nasred čela.


Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša,
a naša krv, i poraz svih nas, u klanju,
opet je samo jedna historija duša.


Strašno je ovo reći u uho oholosti,
no vrlo srećno za očajničku sreću,
da svi smo isti u zloći i radosti,
i da nam breme kobi počiva na pleću.


Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?


Ja sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema,
ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;
o vasiono! Ja živim i umirem u svijema;
ja bezimeno ustrajem u braći.

 

 Jack London: 140 godina rođenja


London, Jack (pr. ime John Griffith), amer. književnik (San Francisco, 12. I. 1876 – Glen Ellen, 22. XI. 1916). Kao mladić tražio i iskušavao izazove rizičnog života i skitnice, krijumčara, mornara, tragača za zlatom na Aljasci, poslije i dopisnik iz Rus.-jap. rata (1904–05), lutalica po juž. morima. Kult života nadahnut Nietzscheom i zaoštrena stanja borbe za opstanak trajna su tema njegovih romana i novela u kojima se isprepleću prizori zla i okrutnosti sa snagom volje, hrabrošću borbe, porazima i pobjedama junaka naglašene individualnosti, ne samo čovjeka, nego i životinje (Bijeli očnjak, 1906). Neki su romani i novele grupirani prirodom mjesta radnje, Aljaskom (Zov divljine, 1903; Kći snijega, 1902;Zlato, 1910), ili pacifičkim otocima (Priče s Južnog mora, 1911; Jerry otočanin, 1917 i dr.). L. je i pisac grada i soc. tema (Ljudi s dna, 1903), nadolazećeg totalitarizma (Željezna peta, 1908;Mjesečeva dolina, 1913), borbe s alkoholizmom (John Barleycorn, 1913) u kojem se, kao i u Martinu Edenu (1910), isprepleću autobiografski elementi vlastite borbe za opstanak i književni uspjeh. Jedna od najromantičnijih knjiž. figura s poč. XX. st., postigao golemu popularnost i utjecaj na suvr. amer. književnost, ujedno i jedan od najpoznatijih amer. pisaca koji je oduševljavao generacije. Napisao 18 romana, o. 150 novela, te brojne putopise i eseje.

(http://www.lzmk.hr/

PROLEKSIS ENCIKLOPEDIJA, Leksikografski zavod Miroslav Krleža)

 

 

 

          Agatha CHRISTIE: 40 godina smrti


Dame Agatha Mary Clarissa Christie je britanska spisateljica kriminalističkih romana, a pisala je i ljubavne romane pod pseudonimom Mary Westmacott. Wikipedia
Rođenje: 15. rujna 1890., Torquay, Ujedinjeno Kraljevstvo
Preminula: 12. siječnja 1976., Wallingford, Oxfordshire, Ujedinjeno Kraljevstvo
Filmovi: Agatha Christie: Trik je u zrcalima, I ne osta ni jedan…
Drame: Mišolovka, Prema ništici, Neočekivani gost, Šupljina…
Supruzi: Max Mallowan (vj. 1930.–1976.), Archibald Christie (vj. 1914.–1928.)
Knjige:

1920. Misteriozna afera u Stylesu
1922. Tajanstveni suparnik
1923. Ubojstvo na igralištu za golf
1924. Čovjek u smeđem odijelu
1924. Poirot istražuje
1925. Tajna zamka Chimneys
1926. Ubojstvo Rogera Ackroyda
1927. Velika četvorka
1928. Tajna plavog vlaka
1929. Zajedno protiv zločina
1929. Tajna sedam satova
1930. Ubojstvo u vikarijatu
1930. Tajanstveni gospodin Quin
1931. Sittafordska misterija
1932. Posljednja kuća
1933. Gonič smrti
1933. Smrt Lorda Edgwarea
1933. Trinaest problema
1934. Ubojstvo u Orijent Expressu
1934. Parker Pyne istražuje
1934. Listerdaleova tajna
1935. Tragedija u tri čina
1935. Smrt u oblacima
1935. Zašto nisu pitali Evansa ?
1936. Umorstvo u Mezopotamiji
1936. Ubojstva po abecedi
1936. Karte na stol
1937. Smrt na Nilu
1937. Nijemi svjedok
1937. Ubojstvo u staji
1938. Sastanak sa smrću
1939. Deset malih crnaca
1939. Ubiti je lako
1939. Božić Herculea Poirota
1939. Regata misterij i druge priče
1940. Tužni čempres
1941. Zlo pod suncem
1941. Patriotsko ubojstvo
1941. N ili M?
1941. Leš u biblioteci
1942. Pet praščića
1942. Otrovno pismo
1943. Prst koji se miče
1944. Prema ništici
1944. Iskričavi cijanid
1945. Smrt kao kraj
1946. Šupljina
1947. Herkulovi podvizi
1948. Tko plimu uhvati
1948. Svjedok optužbe i druge priče
1949. Zla kuća
1950. Najavljeno umorstvo
1950. Tri slijepa miša i druge priče
1951. Došli su u Bagdad
1951. Nesretni čovjek i druge priče
1952. Gospođa McGinty je mrtva
1952. Trik je u zrcalima
1953. Džep pun žita
1953. Poslije sprovoda
1955. Bija Baja Buf
1955. Sudbina nepoznata
1956. Sajam zločina
1957. U 4.50 s Paddingtona
1957. Nesreća nevinih
1959. Mačka među golubovima
1960. Pustolovina božićnog pudinga
1961. Kod bijelog konja
1961. Dupli grijeh i druge priče
1962. Razbijeno ogledalo
1963. Tajanstveni satovi
1964. Karipska misterija
1965. Hotel Bertram
1966. Treća djevojka
1967. Vječita noć
1968. Zla sudba
1969. Dogodilo se na dan Svih svetih
1970. Putnik za Frankfurt
1971. Šifra Nemesis
1971. Zlatna lopta i druge priče
1972. Slonovi pamte
1973. Akhnaton - drama u tri čina
1973. Ništa nije tako tajno
1974. Poirotovi raniji slučajevi
1975. Zavjesa
1976. Usnulo ubojstvo
1979. Posljednji slučajevi Miss Marple i dvije druge priče
1992. Problem u Pollenskom zaljevu
1997. Dok svjetlo gori i druge priče

Koautorska djela:

1931. Plutajući admiral

Charles Osborne je njene drame pretvorio u romane:

1998. Crna kava
2001. Neočekivani gost
2003. Paukova mreža

Pisala kao Mary Westmacott:

1930. Kruh diva
1934. Nedovršeni portret
1944. Odsutan u proljeće
1948. Ruža i tisovina
1952. Kćerka je kćerka
1956. Teret

Drame:

1928. Alibi
1930. Crna kava
1936. Strančeva ljubav
1937. ili 1939. Kćerka je kćerka
1940. Posljednja kuća
1943. Deset malih crnaca
1945. Sastanak sa smrću
1946. Smrt na Nilu
1949. Ubojstvo u vikarijatu
1951. Šupljina
1952. Mišolovka
1953. Svjedok optužbe
1954. Paukova mreža
1956. Prema ništici
1958. Presuda
1958. Neočekivani gost
1960. Vrati se natrag zbog ubojstva
1962. Pravilo trojice
1972. Gudački trio
1973. Ehnaton - drama u tri čina
1977. Ubojstvo je najavljeno
1981. Karte na stol
1992. Problem u Pollenskom zaljevu
1993. Ubiti je lako
2005. Deset malih crnaca

Radio izvedbe:

1937. Žuta boja iris
1947. Tri slijepa miša
1948. Maslac u gospodskoj posudi
1960. Osobni poziv

Televizijske izvedbe:

1937. Osinjak

Adapcije filmova s likovima Agathe Christie

Već 77 godina snimaju se filmovi s likovima Agathe Christie:

1928. Zajedno protiv zločina (izvornik s njemačkog Die Abenteuer G. m. b. H)
1928. Smrt gospodina Quinna
1931. Alibi
1931. Crna kava
1934. Smrt Lorda Edgwarea
1937. Strančeva ljubav
1945. Deset malih crnaca
1947. Strančeva ljubav
1957. Svjedok optužbe
1960. Paukova mreža
1962. Ubojstvo, reče
1963. Ubojstvo kod galopa
1964. Najnepoštenije ubojstvo
1964. Ubojstvo Ahoy!
1966. Deset malih crnaca
1966. Ubojstva po abecedi
1972. Vječita noć
1974. Ubojstvo u Orijent Expressu
1975. Deset malih crnaca
1978. Smrt na Nilu
1980. Razbijeno ogledalo
1982. Zlo pod suncem
1984. Nesreća nevinih
1988. Sastanak sa smrću
1989. Deset malih crnaca

Filmovi s likovima Agathe Christie:

1938. Strančeva ljubav
1947. Strančeva ljubav
1949. Deset malih crnaca
1959. Deset malih crnaca
1970. Ubojstvo u vikarijatu
1980. Zašto nisu pitali Evansa ?
1982. Paukova mreža
1982. Tajna sedam satova
1982. The Agatha Christie Hour
1982. Ubiti je lako
1982. Svjedok optužbe
1983. Zajedno protiv zločina
1983. Karipska Misterija
1983. Iskričavi cijanid
1984. Leš u biblioteci
1985. Ubojstvo sa zrcalima
1985. Prst koji se miče
1985. Najavljeno umorstvo
1985. Džep pun žita
1985. 13 za stolom
1986. Sajam zločina
1986. Tragedija u tri čina
1986. Ubojstvo u vikarijatu
1987. Usnulo ubojstvo
1987. Hotel Bertram
1987. Šifra Nemesis
1987. U 4.50 s Paddingtona
1989. Čovjek u smeđem odijelu
1989. Agatha Christie's Poirot
1989. Karipska Misterija
1990. Posljednja kuća
1990. Misteriozna afera u Stylesu
1991. Trik je u zrcalima
1992. Razbijeno ogledalo
1994. Božić Herculea Poirota
1995. Ubojstvo na igralištu za golf
1995. Bija Baja Buf
1996. Nijemi svjedok
1997. Kod bijelog konja
2000. Ubojstvo Rogera Ackroyda
2000. Smrt Lorda Edgwarea
2001. Zlo pod suncem
2001. Ubojstvo u Orijent Expressu
2001. Umorstvo u Mezopotamiji
2003. Iskričavi cijanid
2004. Pet praščića
2004. Smrt na Nilu
2004. Tužni čempres
2004. Šupljina
2004. Marple
2005. Tajna plavog vlaka
2005. Karte na stol
2005. Tko plimu uhvati
2006. Poslije sprovoda

Video Igre s likovima Agathe Christie:

2005. Deset malih crnaca
2006. Ubojstvo u Orijent Expressu
2007. Zlo pod suncem

 

Hercule Poirot, fiktivni je lik iz romana Agathe Christie i jedan od najpoznatijih detektiva svih vremena. Pojavio se u 33 romana i 54 kratke priče. Jedan je od najpoznatijih ikad stvorenih likova.Pojavio se u 33 romana i 54 kratke priče. Jedan je od najpoznatijih ikad stvorenih likova. Na filmskom platnu su ga portretirali Austin Trevor, Tony Randall, Albert Finney, Peter Ustinov, Alfred Molina i David Suchet.

Pravi Poirot, "glavom i brkovima", vizualno možda i najuvjerljiviji od svih, u svojemu perfekcionizmu gotovo iritantan, postao je David Suchet. Glumio ga je u dramskoj seriji Poirot (originalni naziv: Agatha Christie's Poirot), koja se emitirala od 1989. do 2013. Spomenuta je serija u 70 epizoda podijeljenih u 13 sezona prikazala sva važnija djela Agathe Christie uključujući 33 romana i mnoštvo kratkih priča. 

(Izvor : stranice: http://christie.thefreelibrary.com/

          https://hr.wikipedia.org/wiki/Hercule_Poirot)

 

DOBRIŠA CESARIĆ: 114 GODINA SMRTI

 

Dobriša Cesarić rođen je u Požegi 10. siječnja 1902. godine. Rodio se je u obitelji Đure Cesarića (1868.–1919.), šumarskog inženjera, i majke Marije Cesarić, rođene Marković (1873.–1956.). Djetinjstvo provodi uOsijeku. Tijekom Prvoga svjetskog rata 1916.godine došao je u Zagreb, gdje je završio gimnaziju,a nakon mature 1920. godine upisuje pravo te nakon godinu dana filozofiju.

Od 1924. do 1926. godine radi u arhivu HNK u Zagrebu, a od 1929. do 1941. godine kao knjižničar u Higijenskom zavodu i lektor u Školi narodnoga zdravlja. Nakon  Drugoga svjetskog rata radi u Nakladnom zavodu Hrvatske te kao urednik u izdavačkom poduzeću Zora.

U književnosti se prvi put, kao četrnaestogodišnjak, pojavio 1916. godine pjesmom "I ja ljubim" koja je objavljena u zagrebačkom omladinskom listu "Pobratim". Prvu zbirku pjesama" Lirika" objavljuje 1931. godine i za nju dobiva nagradu Jugoslavenske akademije. Surađuje u mnogim listovima i književnim časopisima, kao što su: Pobratim, Književna republika, Savremenik, Kritika, Hrvatska revija, Vienac... Objavljuje književne prikaze.

Pjesničko djelo Dobriše Cesarića sadrži desetak knjiga pjesama i prepjeva.

Dobriša Cesarić ušao je u talijansku antologiju svjetske lirike "Poeti del mondo" te u njemačku antologiju suvremene europske lirike a njegove pjesme prevedene su na mnoge svjetske jezike. 

Dobitnik je književne nagrade Vladimir Nazor 1964. godine i Goranovog vijenca 1976. godine. Dobriša Cesarić umro je 18. prosinca 1980. godine u Zagrebu.

U Požegi se od 2003. godine održavaju Dani Dobriše Cesarića, na kojima se dodjeljuje hrvatska pjesnička nagrada koja nosi njegovo ime, nagrada Dobriša Cesarić.

Dobriša Cesarić:

U spomen Sergeju Jesenjinu

Između ljudi što pjevaju život

I grabe užitke iz noći i vina,

Ima ih koji padajuć rastu,

Padajuć rastu kao lavina.

Njihova duša gasne i gasne,

Da sto puta jače u pjesmama sine,

A njihov put je čist i bijel

Kao snježni put lavine.

 


Shelley

Kadikad, u kasni sat,

Tajanstven dar mi bude dat,

I slušam šumne razgovore

Sa vjetrom što ih vodi more.

Na vrućem čelu u taj mah

Osjetim cijelog svijeta dah.

Trepere zvijezde u visini,

I njihov sjas me sretnim čini.

Prolazi noć. Ja lutam sam.

O, kom da ovaj zanos dam?

Ja živim njime, u njem bdim.

Da plačem? Pišem? Što ću s njim?



Predjesenji dan

Već nema sunce starog žara,

Al dan je nasmješen i vedar.

Bez Posla i ne vičuć više

Posljednji prođe sladoledar.

Tumara bijeli čovjek ljeta

Po gradu, nevesela lica.

Kadikad padne žuti list

Pred kotač njegovih kolica.

To javlja jesen, da je tu,

I zemlja čeka prvu kišu,

A kestenjari -ti uglari-

Prašinu ljeta s peći brišu.


 

Oblak

 

U predvečerje, iznenada,
Ni od kog iz dubine gledan,
Pojavio se ponad grada
Oblak jedan.

Vjetar visine ga je njiho,
I on je stao da se žari,
Al oči sviju ljudi bjehu
Uprte u zemne stvari.

I svak je išo svojim putem:
za vlašću, zlatom il za hljebom,
A on - krvareći ljepotu -
Svojim nebom.

I plovio je sve to više,
Ko da se kani dići do boga;
Vjetar visine ga je njiho,
Vjetar visine raznio ga.

IZVOR: Dobriša Cesarić - Wikipedia 
 

 

 

GEORGE ORWELL: 66 GODINA SMRTI

 

Orwell [ɔ:'wəl], George (pravo ime Eric Arthur Blair), engleski književnik (Montīhāri, Bengal, Indija, 25. VI. 1903 – London, 21. I. 1950). Autor je romanâ, autobiografskih proza, esejâ i novinskih članaka; novinar (1941–43) na BBC-u. Kao sin kolonijalnoga službenika, prema tradiciji je, radi školovanja, zarana bio odveden u Englesku. Ondje se kao stipendist školovao na elitnom koledžu Eton, gdje je razvio antipatiju prema engleskom klasnomu sustavu, o čem svjedoči njegov esej Takve, takve bjehu radosti(Such, Such Were the Joys, 1953). Nastavljajući obiteljsku tradiciju, otišao je u Burmu, gdje je (1922–27) služio u kolonijalnoj policiji. No revoltiran kolonijalnim imperijalizmom, napustio je službu te potom živio u Parizu i Londonu kao skitnica i fizički radnik, što je opisao u autobiografskoj prozi Nitko i ništa u Parizu i Londonu (Down and Out in Paris and London, 1933).

Svoje kolonijalno iskustvo opisao je u romanu Burmanski dani (Burmese Day,1934) te zbirci eseja Pucajući u slona (Shooting an Elephant, 1950). O iskustvu iz Španjolskoga građanskog rata, kada je bio teže ranjen, pisao je u autobiografskoj prozi Kataloniji u čast (Hommage to Catalonia, 1938).

 

U romanu Životinjska farma(Animal Farm, 1945), satirična je  alegorija, u kojoj kritički prikazuje staljinističku ideologiju. Totalitarizam je tema i njegova najpoznatijeg romana Tisuću devetsto osamdeset četvrta(Nineteen Eighty-Four, 1949). To je antiutopijska, zastrašujuća slika mogućega svijeta neslobode, sprege jednoumlja i tehnologije, svijeta u kojem je dokinuta privatnost i individualna sloboda, dok sve nadgleda »veliki brat«. Prikazujući ulogu jezika u stješnjavanju duhovnoga prostora pojedinca, Orwell je uveo pojam novogovora (newspeak), jezika koji pod kontrolom ideologijskoga diktata sputava slobodu mišljenja i omogućuje »ispiranje mozga«. Roman se oslanja na englesku satiričku tradiciju (J. Swift), distopijski roman Vrli novi svijet A. Huxleya, ali i roman Mi J. I. Zamjatina. Radikalan u prokazivanju totalitarizma, imperijalizma, tehnobirokratizma, ali i intelektualaca, posebice pisaca koji od stvarnosti bježe u esteticizam, ustrajao je na važnosti intelektualnoga i društvenog angažmana književnika, osobito u zbirciUnutar kita i drugi eseji (Inside the Whale and Other Essays, 1940).  Njegovi se romani smatraju primjernim djelima negativne utopije (distopije).Sabrana djela objavljena su mu 1998. u 20 svezaka.

Tisuću devetsto osamdeset četvrta (engl. Nineteen Eighty-Four) britanski je znanstvenofantastični film snimljen 1984. u režiji Michaela Radforda,    temeljen  na   istoimenom Orwellovu romanu.   Radnja je smještena u Britaniji bliske budućnosti (ili alternativne sadašnjosti) kojom vlada svemoćni totalitarni režim, a protagonist je Winston Smith (čiji lik tumači John Hurt), službenik Ministarstva istine koji započinje vlastitu pobunu protiv poretka. Film predstavlja najpoznatiju od svih adaptacija Orwellova romana, a poznat je i po tome što je filmski lik O'Briena predstavljao posljednju ulogu Richarda Burtona.

Film je poznat i po glazbenom soundtracku koji je za potrebe filma izradio britanski pop duo Eurythmics i koji je objaveljn kao album 1984 (For the Love of Big Brother). Korištenju glazbe u stilu elektronskog popa 1980-ih se pak protivio režiser Radford smatrajući ga anakronizmom za film smješten u sumornu budućnost i preferirajući tradicionalnu partituru koju je napisao Dominic Muldowney. Zbog toga postoje dvije inačice filma koje su se pojavile na različitim izdanjima DVD-a.

 

Izvori:

HRVATSKA ENCIKLOPEDIJA, MREŽNO IZDANJE

copyright © 2013-2015 Leksikografski zavod Miroslav Krleža.

Proleksis enciklopedija.Leksikografski zavod Miroslav Krleža:

http://proleksis.lzmk.hr/40016/

https://hr.wikipedia.org/wiki/Tisu%C4%87u_devetsto_osamdeset_%C4%8Detvrta_(1984.)

Na današnji dan rođen je ZVONIMIR MAJDAK (26.01.1938., Zrinjska kraj Grubišnog Polja), pjesnik i pripovjedač. 

 

ZVONIMIR MAJDAK: 78 GODINA ROĐENJA 

 

(26.01.1938., Zrinska kraj Grubišnog Polja),

pjesnik i pripovjedač. 

Osnovnu školu završio u Vukosavljevici, a gimnaziju u Virovitici. 
Diplomirao jugoslavenske jezike i knjjiževnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. 
Uređivao časopise ˝Republika˝ i ˝Polet˝ te biblioteku stranih pisaca u nakladničkoj kući Mladost. 
Književnu karijeru započeo je u gimnazijskim danima objavljujući pjesme u tjedniku ˝Virovitički list˝. 
Pisao je televizijske i radiodrame, feljtone, kritike i putopise. 


Djela: Tip na zelenoj livadi (1960.), Pjesme (1960.), Ukleti motociklist (1963.), Bolest (1964.), Mladić (1965.), Gledaoci (1966.), Igrači (1969.), Kužiš, stari moj (1970.), Stari dečki (1975.), Tiha jeza (1975.), Frajerski nokturno (1976.),  Ženski bicikl (1978.), Vođa navale (1983.), Lova do krova (1984.),    Kćerka (1985.), Oproštajni gableatz (1992.).

IZVOR: http://library.foi.hr/m3/mda1.asp?B=1&A=0000000011&lang=hr

 

 

 

JEROME DAVID SALINGER: 6 GODINA SMRTI

 

 JEROME DAVID SALINGER (New York, 1. siječnja 1919. - 27. siječnja 2010.), bio je američki romanopisac i pripovjedač. 
(http://library.foi.hr/m3/mda1.asp?B=1&A=0000001271&lang=hr)

Salinger je objavio jedan roman i nekoliko zbirki pripovjedaka između 1948. i 1959. godine. Od 1965. nije ništa više napisao i nije intervjuiran od 1980. Njegovo najpoznatije djelo je "Lovac u žitu" (Catcher in the Rye), a ovisno i prijevodu, knjiga se može naći i pod naslovom "Lovac u raži". U "Lovcu" je ispričana priča o mladom buntovniku imenom Holden Caulfield i njegovim zanimljivim doživljajima u New Yorku.

S vremena na vrijeme su se javljale glasine da će Salinger objaviti još koji roman, no to se nikad nije dogodilo. Najpoznatija djela su mu: Lovac u žitu (Catcher in the Rye), Visoko podignite krovnu gredu, tesari (Raise high the roof beam, carpenters), Seymour - uvod (Seymour - introduction), Franny i Zooey (Franny and Zooey).

 

J.D. Salinger rođen je na Manhattanu (New York), gdje je i odrastao. 
Bio je sin uspješnog Židova, koji se bavio uvozom sira. 
Majka mu je bila škotsko-irskog podrijetla. 
U djetinjstvu su ga zvali Sonny. Nakon osnovnog školovanja, poslan je u Valley Forge Vojnu Akademiju, gdje je boravio od 1934. do 1936. godine. 1937. godine je proboravio 5 mjeseci u Europi. 
Od 1937. do 1938. godine studirao je na Ursinus College i Sveučilištu u New Yorku. 
Prva prava ljubav bila mu je u Oona O’Neill, s kojom se redovito dopisivao, i bio je nemalo iznenađen kad se ona udala za Charlesa Chaplina.Tijekom Drugog svjetskog rata sudjelovao je u raznim bitkama, čak i u invaziji na Normandiju. 
Njegovi suborci opisali su ga kao hrabrog i istinskog heroja. 
Tijekom prvih mjeseci u Europi uspjevao se baviti pisanjem, a u Parizu je  upoznao Ernesta Hemingwaya.
1945.godine oženio se francuskom liječnicom Sylviom, no rastali su se, pa se 1955. godine ponovno oženio - ovog puta je odabranica njegova srca bila Claire Douglas. 
I taj brak je završio razvodom 1967.godine, kad se Salinger posve povukao u svoj vlastiti svijet.


(izvor: http://library.foi.hr/m3/mda1.asp?B=1&A=0000001271&lang=hr)

 

UZ 27. SIJEČNJA, DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE HOLOKAUSTA:

DNEVNIK ANNE FRANK

 

Anne Frank


Puno ime Annelies Marie Frank
Rođenje 12. lipnja 1929.
Frankfurt na Majni, Njemačka
Smrt ožujak 1945.
Donja Saska, Njemačka
 

Anne Frank (pravo ime Annelies Marie Frank; Frankfurt na Majni, 12. lipnja 1929. – koncentracijski logor Bergen-Belsen,ožujak 1945.), bila je Židovka i autorica Dnevnika, u kojem je neposredno i iskreno posvjedočila o drami svakodnevice i odrastanja u izolaciji, strahu i skrivanju. Pisala je i o patnjamaŽidova za vrijeme Drugog svjetskog rata. Rođena je uFrankfurtu na Majni 12. lipnja 1929., a većinu života provela je u Amsterdamu u koji je njena obitelj prebjegla nakon što su Židovi postali nepoželjni u Njemačkoj dolaskom nacista. Njemačko državljanstvo izgubila je 1941. Popularna je postala nakon objavljivanja njenog dnevnika.

Dnevnik je temeljen na skrivanju i strahovladi Njemačke koja je okupirala Nizozemsku uDrugom svjetskom ratu. Živjela je u četveročlanoj obitelji s jednom sestrom (Otto Frank, Edith Frank i Margot Frank).

 

Obitelj Frank je bila  židovska obitelj koja je živjela u Frankfurtu na Majni. Dolaskom nacista na vlast u Njemačkoj, Židovi su postepeno postali nepoželjni. Cijela je obitelj u ožujku 1933. godine izbjegla u Amsterdam, gdje su nastavili normalan život, a Anne je krenula u vrtić. Nakon njemačke okupacije Nizozemske, morali su od srpnja 1942. godine živjeti u tajnom skloništu, dok ih 4. kolovoza 1944. godine nije otkrio Gestapo i otpremio u njemačke koncentracijske logore, gdje su svi iz obitelji, osim oca, umrli. Nakon rata ocu je vraćen Annin dnevnik o godinama provedenim u neprekidnu strahovanju i u potpunoj izolaciji. Otto Frank nije želio da se zaboravi sudbina njegove kćeri pa je dnevnik objavio pod naslovom "Tajno skrovište".

 

http://www.annefrank.org/en/Anne-Frank/ - Službena stranica posvećena Anni Frank

https://www.youtube.com/watch?v=4hvtXuO5GzU - Jedina sačuvana snimka   Anne  Frank

 

vidi i:

http://mozaik-knjiga.hr/knjige/dnevnik-anne-frank/

 

 

 

 

Ranko Marinković: 15 GODINA SMRTI

 

Marinković, Ranko, hrvatski književnik (Vis, 22. II. 1913 – Zagreb,28. I. 2001).

Studij romanistike završio na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1935. Tijekom II. svjetskog rata bio je interniran u logor Ferramonte, nakon kapitulacije Italije prebacio se u Bari, a potom u saveznički zbjeg u El Shatt. Nakon rata radio je u Ministarstvu prosvjete NR Hrvatske, Nakladnome zavodu Hrvatske, 1946–50. bio je ravnatelj Drame zagrebačkoga HNK-a, potom profesor na Akademiji dramske umjetnosti, gdje je i umirovljen 1983.

God. 1975. dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo, a od 1983. bio je redoviti član JAZU (HAZU).

Pjesme, prozu, eseje i kritike počeo je objavljivati u periodici već za vrijeme školovanja. U zagrebačkome HNK-u bila mu je 1939. izvedena prva drama Albatros, poslije tiskana kao sastavni dio njegove prve prozne knjige Proze (1948). Riječ je o farsi utemeljenoj na ideji iz istoimene Baudelaireove pjesme, a u središtu joj je intelektualac koji se nakon mnogobrojnih sukoba i slomova vraća u zavičaj, na otok. Time je najavljeno temeljno polazište Marinkovićeva književnog svijeta – povratci na otok i drama koja se zbiva u pojedincu.

Knjiga Proze obuhvaća priče pisane prije rata, a u njima se mogu prepoznati neki tematski interesi kojima je ostao vjeran u cjelokupnome svojem proznom radu: mediteransko ozračje, zbivanja u otočnome gradiću, na izoliranom otoku kao pozornici ljudskih drama, zanimanje za odnose među likovima te minuciozno analiziranje opsesija i frustracija likova, uz uvijek prisutan ironijski modus.

Najznačajnija je Marinkovićeva prozna zbirka Ruke (1953), tiskana u tridesetak izdanja, s kojom je zadobio pozornost i pohvale kritike. Bliskost s ranijom prozom zamjetljiva je u mediteranskom ambijentu te pozornosti usmjerenoj na likove koji pate od nesposobnosti realizacije vlastita identiteta. U toj su zbirci objavljene antologijske Marinkovićeve novele, među kojima svakako treba spomenuti naslovnu, priču o stvaralaštvu, u kojoj do izražaja dolazi modernistička gradnja priče i poigravanje pripovjedačkom pozicijom.

Dramski mirakul Glorija(izvedena 1955., tiskana 1956) najpoznatija je i najizvođenija Marinkovićeva drama, u kojoj je, pričom o svećenikovoj zamisli da na mjesto Bogorodičina kipa u crkvi, kako bi ga učinio što uvjerljivijim, postavi negdašnju cirkusku artisticu Gloriju, časnu sestru Magdalenu, zapravo simbolički iznesena osuda svakoga dogmatizma i totalitarizma te nemoć svih ideologija.

Vrhunac je Marinkovićeve proze roman Kiklop (1965), sinteza njegova dotadašnjega književnog rada. Ispripovijedan modernističkom tehnikom, razbijen na fragmente, s čestim esejističkim ekskursima, roman daje sliku intelektualno-bohemskih krugova u Zagrebu pred sam početak II. svjetskog rata. Ispresijecan je mnogobrojnim citatima i referencijama na svjetsku književnu baštinu, s naglašenom simboličkom i alegorijskom crtom te se može čitati kao snažan proturatni roman.

Godine 1976. Kiklopa je za scenu adaptirao K. Spaić, a 1982. za film A. Vrdoljak.

Roman Zajednička kupka (1980) blizak je Marinkovićevu dramskomu pismu jer je napisan kao dijalog dvaju likova što u primorskome gradiću razgovaraju o različitim temama. Dijalozi sve više postaju monolozima, s naglašenom metaliterarnošću i parodiranjem različitih književnih žanrova, prije svega kriminalističkoga romana.

Za vrijeme Domovinskoga rata Marinković je objavio roman Never more (1993), u kojem se prenosi dio kiklopovske tematike, a središnji je lik student povijesti koji od mobilizacije bježi iz Zagreba u otočni zavičaj. Također je pisan monološko-dijaloškom tehnikom, ali ne dostiže kvalitetu Kiklopa. 

 Marinkovićev književni opus nije velik, ali mu po vrijednosti pripada mjesto na vrhu hrvatske književnosti druge polovice XX. stoljeća.

 

http://proleksis.lzmk.hr/36440/

Hrvatska enciklopedija online, Leksikografski zavod Miroslav Krleža

 

 

PRIJE TOČNO 533 GODINE: 1483. je tiskana prva hrvatska knjiga, prelistajte je

[foto: NSK.hr]

Misal po zakonu rimskoga dvora.

 

[foto: NSK.hr]

foto: NSK.hr

Autor: CroExpress

Prije točno 533 godine tiskana je prva knjiga na hrvatskom jeziku. Misal po zakonu rimskoga dvora tiskan je 22. veljače 1483. godine na uglatoj glagoljici. Osim što je riječ o prvoj hrvatskoj tiskanoj knjizi, to je ujedno i prvi misal u Europi koji nije tiskan latinicom i na latinskom jeziku.

S obzirom da je hrvatski prvotisak tiskan samo dvadeset i osam godina nakon Gutenbergove Biblije, on potvrđuje kulturni i društveni napredak Hrvatske u drugom dijelu 15. stoljeća. Točno vrijeme tiskanja navodi se u završnoj bilješki, kolofonu Misala po zakonu rimskoga dvora, ali se ne spominje mjesto tiskanja ni nakladnik. Tiskan je u dvobojnom tekstu, u crvenoj i crnoj boji, bez previše tiskarskih pogrešaka.

Misal je bogoslužna knjiga u kojoj se nalaze tekstovi koji se izgovaraju za vrijeme mise, a ova je knjiga najstarija od ukupno šest hrvatskih glagoljskih inkunabula, knjiga koje su tiskane od izuma tiskarskog stroja 1455. godine do 1500. godine. Ukupno je sačuvano jedanaest primjeraka Misala; šest ih se čuva u hrvatskim znanstveno-kulturnim ustanovama, a najstariji primjerak Misala nalazi se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Kako je knjiga digitalizirana, možete je i vi prelistati na stranicama Nacionalne sveučilišne knjižnice, povlačenjem stranica pokazivačem miša. Pogledajte je na stranicama Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu:


http://stari.nsk.hr/Bastina/knjige/Misal/misal.html

 

 

 

PRIJE 117 GODINA: GODIŠNJICA ROĐENJA MATE LOVRAKA

 MATO LOVRAK (08.03.1899.,Veliki Grđevac- 14.03.1974., Zagreb), autor JE pripovijetki i romana za djecu. 
(http://library.foi.hr/m3/mda1.asp?B=1&A=0000000015&lang=hr)

Nižu gimnaziju završio u Bjelovaru, Učiteljsku školu u Zagrebu. Radio kao učitelj u Kutini, Ilovskom Klokočevcu, Velikom Grđevcu, Velikim Zdencima i Zagrebu. U književnosti se javlja 30-ih godina. Napisao je sljedeće knjige:


Slatki potok i druge priče za djecu (1930.)
Djeca Velikog sela (1930.)
Družba Pere Kvržice (1933.)
Divlji dječak 81934.)
Doka Bedaković (1938.)
Neprijatelj broj 1 (1938.)
Njegova malenkost Francek Drugi Hrabri (1938.)
Anka Brazilijanka (1939.)
Micek, Mucek i Dedek (1939.)
Sretna zemlja (1940.)
Prijatelji (1941.)
O uvježbavanju dječjih priredaba 81950.)
Dijamant u trbuhu (1951.)
Dječak konzul (1954.)
Naši dječaci i druge priče (1954.)
Prozor do vrta (1955.)
Tri dana života (1957.)
Devetorica hrabrih (1958.)
Drveni zid (1958.)
Iskrica (1958.)
Snađi se djede (1958.)
Dobra oluja i druge priče (1959.)
Slamnati krovovi (1963.)
Putovanje od 35 koraka (1963.)
Katićev dom (1964.)
Sabrana djela 1-15 (1964.)
Sabrana dela 81964.)
U mraku (1964.)
Zeleni otok (1964.)
Andrija Jug i svijet danas (1967.)

izvor:  Metelwin digital library

 

Papa Inocent IV. odobrio uporabu glagoljice - 29.03.1254.

Papa Inocent IV. odobrio uporabu glagoljice i staroslavenskog jezika u bogoslužju u hrvatskim krajevima gdje je u uporabi. Glagoljica je staroslavensko pismo nastalo sredinom 9. st., koje se u hrvatskim krajevima zadržalo sve do 19. st. Već početkom 16. st. sve je više potiskuje latinica. Autor ovog pisma je Ćiril, bizantski redovnik iz Soluna. Ćiril (pravim imenom Konstantin) na osnovi jezika makedonskih Slavena iz okolice Soluna sastavio je prilagođeno pismo i prevodio crkvene knjige.

izvor:  Metelwin digital library

 

 

Prvo izdanje knjige 'Mali princ'

06. travnja 1943. godine objavljeno je prvo izdanje knjige 'Mali princ'.

 

Mali princ (fr. Le Petit Prince) najpoznatija je novela francuskog pilota Antoinea de Sainta-Exuperyja iz 1943. godine. Saint-Exupéry napisao ju je dok je živio u SAD-u. Prevedena je na preko 290 svjetskih jezika i dijalekta, i prodana u više od 80 milijuna primjeraka, tako da je to jedna od najprodavanijih knjiga svijeta.

Knjiga je ilustrirana vlastitim piščevim crtežima, njih je koristio da opiše likove. Knjiga je mnogostruko adaptirana, u raznim oblicima.



CITATI IZ KNJIGE:

"Od svakog treba tražiti samo ono što on može dati."

 

"Tajanstvena je zemlja suza."

 

"Moram podnijeti dvije, tri gusjenice ako želim upoznati leptira."

 

"Djeca moraju mnogo toga praštati odraslima."

 

"Uobraženi ljudi uvijek čuju samo pohvale."

 

"Čovjek samo srcem dobro vidi. Ono bitno, očima je nevidljivo"

 

"Ako dozvolis da te pripitome ,moze se desiti i da zaplaces."

 

"Samo djeca znaju što traže."

 

"Ono što krasi pustinju, reče mali princ, to je što se u njoj negdje skriva bunar..."

 

"Da, rekoh malom princu, bilo da je u pitanju kuća, zvijezde ili pustinja, ono što čini njihovu ljepotu nevidljivo je!"

 

"To je kao sa cvijetom. Ako voliš jedan cvijet koji se nalazi na nekoj planeti, prijatno je noću gledati u nebo. Na svim zvijezdama cvjeta cvijeće."

 

"- Kad budeš gledao nebo, noću, pošto ću stanovati na jednoj od njih, to će za tebe biti kao da se sve zvijezde smiju. Ti ćeš imati zvijezde koje znaju da se smiju!

On se i dalje smijao.
- A kada se utješiš (čovjek se uvijek utješi) biće ti milo što si se sa mnom upoznao. Ostat ćeš mi uvijek prijatelj. Poželjet ćeš da se smiješ sa mnom. Otvorit ćeš ponekad prozor, onako iz zadovoljstva... I tvoji prijatelji bit će iznenađeni kad te vide da se smiješ gledajući u nebo. A ti ćeš im tada reći: Da, zvijezde me uvijek nasmijavaju! A oni će pomisliti da si lud. Vala sam ti podvalio...
On se i dalje smijao...
- To će biti kao da sam ti dao, umjesto zvijezda, šaku praporaca koji umiju da se smiju..."

 

"..oči su slijepe. Treba tražiti srcem."

 

"Čovjeku nikad nije po volji, ma gdje bio."

 

"Govor je izvor svih nesporazuma."

 

"Mnogo je teže suditi sebi samome nego drugima. Ako uspiješ sebi dobro suditi, znači da si pravimudrac."

 

"Čovjek je usamljen i među ljudima."

 

https://bs.wikiquote.org/wiki/Mali_princ

REKLAMNI VIDEO ZA (najnoviji) FILM PO PREDLOŠKU KNJIGE (ovaj put malo izmijenjene priče):

http://www.moj-film.hr/film/trailer/mali-princ

 

Poveznica na Knjžnice grada Zagreba : kalendar događanja:

http://www.kgz.hr/Kalendar/http://www.kgz.hr/Kalendar/

NOĆ KNJIGE 2016.
Noć knjige se održava već petu godinu, a ove godine pada na petak 22. travnja, dan uoči Svjetskog dana knjige i autorskih prava, a na Dan hrvatske knjige.
 
Noć knjige 2016. održat će u više od 219 gradova i mjesta diljem Hrvatske, s najvećim brojem programa u Zagrebu (271). Čak 494 sudionika (knjižnice, knjižare, nakladnici, odgojno-obrazovne ustanove, instituti, kulturni centri, udruge, muzeji, galerije, udruge pisaca i ljubitelja knjige…) pripremilo je više od 1000 programa i prodajnih akcija.
 
Ovogodišnja Noć knjige u znaku je dviju velikih obljetnica u svjetskoj književnosti: 400 godina od smrti Williama Shakespearea i Miguela de Cervantesa, kao i 100 godina od prvog objavljivanja Priča iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić. 
 
Osim za odrasle, u Noći knjiga sudjelovat će i najmlađi čitatelji. Manifestacija će se ove godine obilježiti u 28 vrtića, kao i 121 školi. 
 
Prodajne akcije i popusti moći će se ostvariti tijekom cijelog dana u više od 100 knjižara i antikvarijata širom Hrvatske. Velik broj knjižnica nudit će besplatan upis, vraćanje knjiga bez zakasnine, kao i rasprodaju otpisanih naslova. 
 
Organizatori Noći knjige nastoje svake godine manifestaciji dati i humanitarnu notu. Ovoga puta zahvaljuju domaćim nakladnicima koji će donirati slikovnice i knjige za djecu Udruzi Krijesnica, koja pruža pomoć djeci i obiteljima suočenim s malignim bolestima.
 
U brojnim knjižnicama i institucijama u Noći knjige 2016. organizirane su dobrotvorne akcije prikupljanja knjiga za knjižnice i potrebite. Zaklada Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu poziva sve zainteresirane da se priključe humanitarnoj akciji 'Knjigom za knjige' kojom se prikupljaju sredstva za nabavu školskih knjiga i udžbenika djeci iz obitelji pogođenih teškom financijskom situacijom. Knjige i novčana sredstva prikupljaju se u predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Po završetku akcije prikupljeni iznos Zaklada NSK će udvostručiti.
 
Noć se službeno otvara već u podne, u predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, uz predstavljanje najnovijih rezultata istraživanja tržišta knjiga u RH (GFK, 2016.) 


 
Detaljan program svih događanja nalazi se na stranici: http://nocknjige.hr/programi.php


 
Organizatori Noći knjige 2016. su Zajednica nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Knjižnice grada Zagreba, Knjižni blok – Inicijativa za knjigu, Udruga za zaštitu prava nakladnika – ZANA te portal za knjigu i kulturu čitanja Moderna vremena.
 
Manifestacija Noć knjige 2016. održava se pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, a program podržava i Odjel za UNESCO pri Ministarstvu kulture RH.
iZVOR: http://www.booksa.hr/vijesti/blitz-vijesti/noc-knjige-2016

 

Međunarodni dan pismenosti 

 

Međunarodni dan pismenosti (International Literacy Day) obilježava se svake godine 8. rujna. Obilježavanje ovog dana proglasio je UNESCO 1965. godine s ciljem podizanja svijesti o važnosti pismenosti i s nadom da će se jednog dana riješiti problem nepismenosti u svijetu.

Pismenost je jedno od temeljnih ljudskih prava. Obuhvaćeno je pravom na obrazovanje te predstavlja temelj za stjecanje znanja, osoban razvoj pojedinca te napredak društva u kojem živimo. Razne međunarodne organizacije nastoje obilježavanjem ovog dana potaknuti djecu i mlade da otkriju radost čitanja i učenja te da se ostvari njihovo pravo na obrazovanje u zemljama širom svijeta.

Prema prošlogodišnjim procjenama UNESCO-a u svijetu postoji 781 milijun odraslih nepismenih osoba, od kojih su većina žene. Posebno je zabrinjavajuće što velik broj mladih ljudi između 15. i 24. godine života nema razvijene osnovne vještine čitanja i pisanja.

U Hrvatskoj je prema popisu stanovništva iz 2011. godine 30 400 nepismenih osoba. S ciljem poticanja, istraživanja i unapređivanja čitanja i pisanja u našoj zemlji djelujeHrvatsko čitateljsko društvo koje svake godine povodom Međunarodnog dana pismenosti organizira stručni skup.

Izvor:

http://studentski.hr/vijesti/na-danasnji-dan/medunarodni-dan-pismenosti-78afe302-11fa-44a1-aee3-f8c8078a88be

https://library.foi.hr/metelgrad/

 

 

 


Dokumenti



Tražilica


Napredno pretraživanje
Traži
Kalendar
« Prosinac 2018 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji

e-Dnevnik

e-Dnevnik za učenike

Škola ambasador Europskog parlamenta

 

BROŠURA-NOVE PSIHOAKTIVNE TVARI

Brojač posjeta
Ispis statistike od 28. 11. 2017.

Ukupno: 36069
CMS za škole logo
Ekonomska škola Sisak / Kralja Tomislava 19, HR-44103 Sisak / ss-ekonomska-sk.skole.hr / ured@ss-ekonomska-sk.skole.hr
preskoči na navigaciju